Učenje stranog jezika temelji se na učinkovitoj prezentaciji pravila i primjera, njihovoj praktičnoj primjeni, sustavnom ponavljanju gradiva i redovitom provjeravanju znanja, odnosno na konstantnoj komunikaciji i konverzaciji. Ključ dobre komunikacije za mene nije prvenstveno u samom činu govorenja i odgovaranja na postavljena pitanja, već u aktivnom procesu slušanja i promatranja govora tijela, na upoznavanju svojih sugovornika, svojih učenika, svoje publike, kako bih istu mogla bolje razumjeti, poistovjetiti se s njom, shvatiti njezina očekivanja i prilagoditi se njezinim potrebama.
Samo slusajući možemo brzo uvidjeti koji su
učenici napredniji, a kojima treba pomoći da tek otkriju i pokažu svoje znanje,
koji su otvoreniji i opušteniji, spremniji za suradnju u učionici, a koji su
zaigraniji, nemirniji, neposlušniji ili pak povučeniji. Možemo lako prepoznati
tko je onaj koji je uvijek prvi u podizanju ruke, na koga možemo računati da
probije led, tko je onaj koji uvijek napiše domaći rad, a tko je osoba koja
uvijek zaboravi svoj udžbenik, tko je dobar u rješavanju gramatičkih zadataka,
a kome bolje ide razumijevanje pročitanog teksta, tko mora poraditi na svom
naglasku, tko voli pisati na ploči i oponašati učitelja, a tko ima problema s pravopisom
ili pamćenjem novih riječi, tko je razredni klaun, a tko policajac. Oslanjajući
se na verbalne i neverbalne reakcije
učenika možemo bolje identificirati problematična područja, rupe u znanju, što
je potrebno preskočiti, a što ponoviti, čemu treba posvetiti posebnu pozornost
i na koji način približiti određenu temu pojedinom učeniku.
U svom radu sa tinejdžerima udžbenik koristim kao
polaznu točku, osnovu na kojoj gradim svoje predavanje. Često se koristim
dodatnim materijalima: fotokopijama vježbi i tekstova iz drugih udžbenika,
vježbenica i gramatičkih priručnika kako bih time “začinila” nastavu, učinila
je manje predvidljivom i šablonskom te kako bih produbila znanje i vještine
svojih učenika. Zadano gradivo (bilo da
je riječ o tekstu u knjizi, gramatičkoj ili slušnoj vježbi) nastojim obrađivati
koristeći se zgodama iz vlastitog i svakodnevnog života učenika, teoriju koja
može djelovati apstraktno nastojim primijeniti na stvarnim scenarijima i
imaginarnim, hipotetskim situacijama, putem prepričavanja vlastitih i tuđih
dogodovština, dodjeljivanjem i igranjem uloga, pokazivanjem kako bi izvorni
govornik mogao reagirati na određenu pogrešno izgovorenu frazu ili pogrešno
odabran izraz.
Veliku važnost pridajem čitanju članaka, gledanju
filmova i slušanju pjesama na stranom jeziku, ne samo kako bi učenici lakše i
brže usvojili strani jezik, nego i upoznali se s kulturom koja ga je
iznjedrila, s mentalitetom i načinom života ljudi koji ga svakodnevno koriste.
Kad mi je god to moguće u lekciju nastojim uključiti zanimljive i neobične
detalje i informacije vezane uz povijest, umjetnost, kulturu, politiku,
običaje, svjetonazor i suvremeni stil života izvornih govornika stranog jezika,
raditi usporedbe i poveznice sa institucijama i tradicijama u Hrvatskoj. Važno mi je da učenici shvate kako je učenje
stranog jezika fascinantan i cjeloživotan proces jer je jezik ogledalo jednog
društva i civilizacije, čovjekov pratitelj i suputnik, pomagač, živi organizam koji zajedno s njim raste,
razvija i mijenja se.
U učionici nastojim stvoriti ugodnu, prijateljsku
atmosferu u kojoj učenici se osjećaju dovoljno sigurno i opušteno da govore
slobodno, bez ustručavanja, bez straha od mogućih pogrešaka. Nastojim ne
obraćati im se svisoka, ne potcjenjivati ih, već ih potaknuti da iznose svoje mišljenje
i zapažanja o jeziku koji uče i njegovim izvornim govornicima, da komentiraju
najnovija događanja na društvenim mrežama, u svijetu glazbe, filma, mode,
kulture, moderne tehnologije i sporta.
Dobar učitelj za mene nije samo onaj koji izvrsno
poznaje strani jezik koji predaje, već koji je veoma dobro upoznat ljudskom
psihologijom i prirodom, koji ima dobru sposobnost zapažanja, koji svoj posao
shvaća ozbiljno, ali ne shvaća preozbiljno samoga sebe, koji nije hladan i
distanciran, već veseo i angažiran, koji
je domišljat, kreativan i uporan, spreman izložiti se mogućem podsmijehivanju i
sramoćenju, koji će učiniti od sebe ako treba i klauna ako time pomogne nekom
učeniku da se opusti i bolje shvati lekciju. Pravi učitelj za mene je onaj koji
voli svoj posao, koji je strpljiv i sluša, osjeća i suosjeća, koji je u stanju
pročitati atmosferu u učionici, ući u nju pripremljen na svakojake scenarije i
postići zacrtani cilj, onaj koji je spreman improvizirati, prilagoditi se
situaciji i brzo naći nov, originalan, zanimljiv način tumačenja posebno
zahtjevnog gradiva bilo putem sokratskog postavljanja pitanja, mijenjanjem
tipičnih uloga i odnosa u učionici, pretvaranjem učenika u učitelje,
korištenjem multimedije, igre, pjesme i mini izazova. Iz tog razloga u svom
radu u učionici nastojim stvarati i njegovati osjećaj zajedništva, međusobne
pomoći i suradnje, međusobnog razumijevanja i prihvaćanja. Bodrim svoje učenike
kako bi ostvarili zajedničke nam
ciljeve, bilo da je riječ o usvajanju novih sintaktičkih struktura i
vokabulara, rješavanju zadataka u radnoj bilježnici ili osmišljavanju igrokaza
na stranom jeziku.
Nastojim promijeniti način na koji učenici
doživljavaju učitelje i sam proces učenja, želim raspršiti postojeće predrasude
i stereotipe koji prikazuju učitelje ozbiljnima, strogima, nepristupačnima,
samodopadnima i dosadnima. Uživam u tome kada ih uspijem iznenaditi svojim
poznavanjem njihove kulture, njihova jezika, njihova načina razmišljanja, kada
se možemo zbližiti razgovorom o nekoj temi koja je aktualna u njihovom svijetu
i koja ih zaokuplja. Želim svakom učeniku dati do znanja da su za mene više od
prezimena ili broja, da ih vidim, čujem
i razumijem, da mi je njihovo mišljenje, njihova reakcija i povratna informacija
itekako važna.
Cilj mi je stvoriti dinamičnu atmosferu u
učionici, učiniti proces usvajanja novog gradiva što bezbolnijim, zabavnijim,
zanimljivijim i pristupačnijim, bilo putem rečenica i primjera u kojima se
kriju stihovi njima poznatih pjesama ili naslovi popularnih knjiga i filmova,
imena pjevača, glumaca i likova iz igrica i animiranih filmova.
Želim učiti od svojih učenika, promatrati njihovu
interakciju, slušati o njihovim problemima vezanima uz određen predmet ili
gradivo, želim ih ohrabrivati, poticati i usmjeravati, ne kako bi meni ili
svojim roditeljima pokazali ili dokazali kako su savladali neku lekciju, ne
samo kako bi dobili dobru ocjenu na nekakvom ispitu, već kako bi se oslobodili
svoje nervoze, nesigurnosti i sramežljivosti i osamostalili se, kako bi otkrili
i postali svjesni svojih pravih sposobnosti, kako bi promijenili svoj stav
prema sebi samima i svijetu oko njih, naučili ne samo novu riječ ili izraz, već
i nešto novo o sebi, kako bi iznenadili sami sebe i izgradili svoje
samopouzdanje, kako bi shvatili da učenje stranog jezika ne mora biti
jednolično, naporno i zamorno, kako iako stran, drugi jezik nije zato i
nedostižan, nelogičan, neprijateljski, nerazumljiv, već magičan portal koji ih
vodi u svijet neslućenih mogućnosti.
Ana Bertolino
